Povijest Subotice

    Subotica – grad s 200 imena
    Subotica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 7. svibnja 1391. godine, ali sigurno da je mjesto starije. Utvrđeno je da su ljudi na ovom prostoru živjeli još prije 3000 godina. Sudbinu Subotice bitno je određivao položaj na putu između Europe i Azije, a povijesno na granici dvije sukobljene sile: Ugarske i Turske. U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: Srbi, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Bunjevci, Grci... Često su se mijenjali gospodari kao i imena grada. Od prvog – Zabatka 1391. - promijenjeno je više od dvjesto naziva, ali su najkarakterističnija imena Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresienstadt, Szabadka i Subotica.

    Iako na raskrižju cesta, Subotica je uvijek bila mjesto burnih povijesnih događaja. Zato je erdeljski vojvoda János Pongrác od Dengelega ovdje 1470. godine podigao tvrđavu, ali ni ona nije uspjela odoljeti ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutarnjem zidu tornja Franjevačke crkve.

    Subotički samozvani car
    Jedna od bajkovitih osoba subotičke prošlosti, Jovan Nenad Crni, javio se u povijesti poslije poraza mađarske vojske od Turaka na Mohaču 1526. godine. Njegovu tajanstvenost uvećavala je čudna crna pruga koja mu se pružala od sljepoočnice do stopala noge, zbog čega su ga i prozvali Crni. On je potisnuo Turke iz Južne Ugarske i tu osnovao svoju kratkovjeku slavensku državu. Proglasio se carem, a Suboticu izabrao za prijestolnicu. Poginuo je 1527. godine u sukobu s ugarskom vlastelom. Poslije četiri stoljeća, na godišnjicu njegove smrti, u Subotici mu je na glavnom trgu podignut spomenik koji je 1941. godine srušio okupator, a obnovljen je i ponovno postavljen 1991.

    Maria Theresiopolis – Slobodni kraljevski grad
    Turci su Suboticu zauzeli 1542. godine i vladali njome do 1686. Privilegijem iz 1743. godine Marija Terezija proglasila je Suboticu slobodnom komorskom varoši, za što su Subotičani darovali carici 150 konja. Za odanu službu subotičkih graničara habsburškom dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu 1. rujna 1779. godine Slobodnim kraljevskim gradom. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici 5000 zlatnika i platili otkup 266.666 forinta. Status Slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime – Maria Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzani razvitak grada.

    Subotica za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata
    U vrijeme Srpske Vojvodine, između 1850. i 1860. godine, u strogo centraliziranom sustavu pozornost se ipak posvećivala i kulturi. Ovdje je 1853. godine izgrađeno kazalište i mnoge kvartovske škole.

    Poslije nagodbe 1867., sve do 1914. godine, u Subotici se ubrzano razvijaju građansko društvo i grad.

    Krajem Prvog svjetskoga rata, srpske i francuske postrojbe ušle su u Suboticu 13. studenoga 1918. Na velikoj Narodnoj skupštini u Novom Sadu, 25. studenoga 1918., proglašeno je ujedinjenje Banata, Bačke i Baranje s Kraljevinom Srbijom, ali je Subotica konačno pripojena novoj državi Jugoslaviji u Trianonu 4. lipnja 1920. godine. Jedna od centralnih osoba ovih značajnih događaja bio je Blaško Rajić, župnik iz Subotice.

    Početkom Drugog svjetskog rata, 12. travnja 1941. godine, Suboticu su okupirali mađarski fašisti, a oslobodili su je Subotički partizanski odred i postrojbe Crvene armije, 10. listopada 1944. godine. U završnim borbama na Željezničkom kolodvoru poginuo je komandant Odreda, Jovan Mikić Spartak, jugoslavenski reprezentativac i rekorder u atletici.

    Gospodarstvo, školstvo, kultura
    Subotica se u moderni srednjoeuropski grad razvila krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Grad je u to vrijeme doživio iznimni urbani, industrijski, graditeljski i kulturni procvat. Brži razvitak obrtništva, industrije i trgovine potaknut je još 1869. godine dolaskom prvog vlaka, a ubrzan izgradnjom električne centrale 1896. godine i tramvajskim prometom 1897. godine. Začetke današnje moderne industrije nalazimo krajem XIX. stoljeća: poduzeće za izvoz mesa “Hartmann i Conen” s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku tvrtku sumporne kiseline i umjetnoga gnojiva “Clotild” utemeljenu 1904., braća Ruf su 1917. godine počela proizvodnju bombona, industrija električnih motora “Sever” osnovana je 1923. godine.

    Prva srednja škola, preteča Gimnazije, otvorena je u Subotici 1747., Muzička škola 1868., Dom za stare 1766., Palić postaje lječilište 1845., prva tiskara osnovana je 1844., prve novine izašle su 1848., prvu kino predstavu prikazao je Angelo Bianchi iz Pečuha 1899., a Aleksandar Lifka otvorio prvo stalno kino 1910., Đuro Stantić osvojio prvu olimpijsku medalju u Ateni 1906., Ivan Sarić poletio zrakoplovom vlastite konstrukcije 1910., itd.

Povijest Subotice preuzeti iz:
Boško Krstić, Subotica monografija, drugo izdanje 1996., str. 13-14.