Grad Subotica obilježio osamdesetu obljetnicu stradanja žitelja Mišićeva i Rate

Žitelji Mišićeva i bajmačke Rate obilježili su danas osamdesetu obljetnicu deportacije skoro svih žitelja ovih naselja u logore Barcs i Sarvár, koja se dogodila 14. lipnja 1941. godine. Kod spomen-ploče na Domu kulture u Mišićevu i na osnovnoj školi u Rati, vijenac je u ime gradonačelnika Stevana Bakića položio šef Kabineta gradonačelnika Sava Stambolić, skupa s načelnikom Sjevernobačkog okruga, Bojanom Šoralovim, čime je Grad Subotica odao počast žrtvama ovoga zločina od prije osam decenija.

Vijence kod spomen-obilježja na školi u Rati, položili su i predstavnici Mjesne zajednice Bajmak, Kola srpskih sestara, kao i Udruge potomaka i štovatelja ratnih dragovoljaca 1912-1918, koja je bila domaćin komemoracijskog skupa.

Nakon odavanja počasti, paroh bajmački, prezviter Igor Stakić, služio je parastos svim poginulima u logorima Barcs i Sarvár između 1941. i 1945. godine, u kojemu su s molitvom sudjelovali i šef kabineta Stambolić i načelnik okruga Šoralov. Nakon komemoracije prisutnima se, u ime gradonačelnika Stevana Bakića i Grada Subotice, obratio Sava Stambolić.

Šef Kabineta  gradonačelnika Stambolić, okupljene je najprije, u ime gradonačelnika koji osobno, uslijed ranije ugovorenih i neodložnih obveza, nije mogao nazočiti, pozdravio, te je nakon toga rekao kako ga današnja komemoracija navodi na tri važna pojma i poruke koje želi poslati s mjesta s kojega su na današnji dan, 1941. godine, u zarobljeništvo i patnju krenuli žitelji Rate i Mišićeva.

„Sjećanje, odnosno kultura sjećanja, prvi je pojam koji se javlja kada razmišljamo o tim tragičnim danima. Naš narod i država nisu je dovoljno njegovali  tijekom prethodnih decenija. To se danas mijenja i prisustvo predstavnika Grada i države danas ovdje nije stvar dobre volje ili nekakva iznimka, već sustavno opredjeljenje, kako Grada Subotice, tako i države Srbije, da se svako srpsko stradanje, ma gdje god živio naš narod, uključi u redovite komemoracijske kalendare svih razina vlasti. To je opredjeljenje i politika Srbije, od najvišeg do lokalnog čelništva. Tako je naš Grad već ove godine obilježio stradanje Srba iz Kelebije travnja 1941, a postavljena je i izložba o jasenovačkom logoru u vestibulu Gradske kuće. Tako, na ozbiljan i žrtava dostojan način obilježavamo osamdesetu obljetnicu od početka tragičnog Drugog svjetskog rata na našim prostorima.“ – naglasio je Stambolić.

Šef kabineta Stambolić nastavio je, govoreći o jedinstvu i solidarnosti srpskog naroda, kao nečega što je bilo ključno da se preko 3.000 djece spasi iz logora u Sarváru, budući da su oni Srbi kojima nije bilo zabranjeno živjeti u Horthyjevoj Mađarskoj, skupa s Srpskom pravoslavnom Crkvom, uložili najveći napor kako bi pomogli svoje sunarodnjake, protjerane i ostavljene da umiru u logorima.

„Plemeniti ljudi iz starih bačkih srpskih obitelji nisu dozvolili da njihova braća podrijetlom iz Bosne, Hercegovine, Like, Banije, Crne Gore, pate i umiru. Vodili su se mislima Save Tekelije, da nikada ne smijemo dopustiti da nas pitanje zavičajnog podrijetla podijeli kao Srbe i nesebično su davali sebe. Veliki dr. Kosta Hadži iz Novog Sada, dr. Miloš Rafajlović iz Subotice, kao utjecajni intelektualci s dobrim vezama, svećenstvo poput aleksandrovačkog paroh Staniše Mihajlovića, a svi na čelu s blažene uspomene Episkopom bačkim dr. Irinejem Ćirićem, koji je bio spreman na svako poniženje i žrtvu kako bi od okupatorskih vlasti osigurao dozvolu da se spasu srpska djeca. To je duh koji danas država i sustavno slijedi, boreći se za srpski narod ma gdje on živio, a i Grad Subotica će činiti sve da otrgne od zaborava ove velike ljude i njihovo plemenito djelovanje koje je spasilo i jednog Jovana Dejanovića, kasnije poznatog gradonačelnika Novoga Sada.“

Na kraju, Stambolić je naglasio da je treći važan pojam prijateljstvo između srpskog i mađarskog naroda i srpske i mađarske države. Prijateljstvo koje se temelji na poštovanju za žrtve, na djelima poput čina Nándora Erdélyija iz Bajmoka, koji je u Sarvár slao hranu i odjeću  za Srbe ili mađarskih liječnika koji su u Subotici, na crkvenom imanju kod Vodice besplatno liječili povratnike iz logora, kao i brojne ljude koji su branili svoje susjede Srbe ili čuvali njihova imanja i vrijedne stvari do povratka iz logora. Naglasio i odnos Republike Mađarske, koja je dostojno obilježila mjesto logora u Sarváru, gdje mještani održavaju groblje skoro tisuću Srba koji su tamo ostavili svoje kosti. Film o stradanju srpskog naroda u Bačkoj 1941. godine emitiran je i na mađarskoj nacionalnoj televiziji, zaključio je i dodao kako su Grad Subotica i država Srbija na raspolaganju potomcima žrtava Sarára za najbolji kontakt i odnos s vlastima Mađarske i naselja Sarvár, ako nešto treba poboljšati u svezi s tamošnjim grobljem ili spomen obilježjima.

Nakon obraćanja Save Stambolića uslijedio je povijesni sat, u kojem su sudjelovala djeca s Rate, njihovi roditelji, djedovi i bake, koji su svjedočili o saznanjima koja imaju o patnjama svojih najmilijih u logorima Barcs i Sarvár. Uz brojna emotivna i potresna iskustava o golgoti koju su prošli njihovi preci ali i svjedočenja o primjerima humanosti i solidarnosti, učenici škole izvukli su zaključke o povijesnim događajima koji su zauvijek ostavili duboki dojam na žitelje Rate i Mišićeva.

Povijesni sat, kome su prisustvovali i u njemu sudjelovali šef kabineta Stambolić i načelnik okruga Šoralov, zaključio je današnju komemoracijsku svečanost na bajmačkoj Rati.